Izvadak iz IX nastavka VEČERI POEZIJE predstavlja govor kojim je ta kulturna priredba otvorena, s naglašenim osvrtom na opću dekadenciju društva i nezaustavljivi nihilizam istinskih umjetničkih vrijednosti.
Prilikom otvaranja kulturnih druženja bilo koje vrste uobičajeno je da se govornik tijekom izlaganja dotakne aktualnih problema, jer su kultura i politika usko povezane.
Oni koji vlastitim darom proniču u umjetnost nerijetko su nezadovoljni vlastitim statusom i redovito prigovaraju kako se u opću kulturu premalo ulaže, jer kicoši koji bi trebali povesti brigu o tome i poraditi na uzdizanju sveopće svijesti najčešće skrbe samo za vlastite interese. Takav odnos prema umjetnosti vremenom je doveo do općeg srozavanja kulture. Na površinu izbijaju jeftine vrijednosti koje ne mogu nadživjeti epohu u kojoj su stvorene, jer ionako služe samo pojedincima koji putem toga okreću novac ili uživaju prolaznu slavu, ne ostavljajući budućim naraštajima gotovo ništa od istinskih umjetničkih vrednota.
Svjedoci smo kako je obmana zvana "moderna demokracija" poništila vrijednosti kakve je nekadašnje aristokratsko društvo njegovalo s osobitom pozornošću. Književnost, likovna umjetnost, glazba i ezoterija razvijali su se pod zaštitom dvorova, a naslijeđe što je preneseno u sljedeće epohe stoljećima je bilo aktualno, sve do onih trenutaka kad je trima velikim svjetskim revolucijama sasvim poniženo. Moramo pogledati istini u oči i zaključiti kako takvih vrijednosti u današnje vrijeme ima još vrlo malo, kao i da istinski umjetnici od sredine 19. stoljeća praktički više ne postoje. S takozvanom demokracijom, čiji zaslijepljeni pobornici ističu kako je ona omogućila izjednačavanje razlika između nekoć nepomirljivih društvenih slojeva, na položaje su došli nitkovi bez imalo kulture, koji su u skladu s vlastitim ruralnim odgojem potpuno obezvrijedili razvoj umjetnosti, a opću kulturu pretvorili u rasulo općeg grabeža, pljačke i dvostrukog morala. Ne samo što jednakost ne postoji, nego je demokracija pod krinkom narodne samouprave pridonijela gubitku svih ljudskih vrijednosti i sloboda. Društveni slojevi u demokraciji nisu ukinuti. Jaz između siromašnih i bogatih i dalje postoji. Kao u svakoj prethodnoj epohi ponovno se dijelimo na vlastodršce i potlačene, s tom razlikom što državama danas upravljaju birokrati koji sačinjavaju najmoćniju buržoaziju modernog doba.
No ono što čini bitnu razliku između aristokracije i demokracije jest činjenica kako državama u današnje vrijeme upravljaju primitivci koji ne brinu za opću kulturu, a pod paravanom skrbi za većinu brinu isključivo za vlastiti probitak. Promicanje istinskih filozofskih, posebno umjetničkih vrijednosti potpuno je zaustavljeno i srozano na razinu relativnih vrijednosti, koje svatko može tumačiti ili zastupati kako god želi. Posljedica migracije seljačkog stanovništva u gradove, odakle se upravlja većinom, i postavljanje seljačina na položaje obilježit će katastrofalno gaženje kulturnih vrijednosti, kakve je aristokracija i pored sve svoje okrutnosti njegovala. Samim time nikoga ne treba čuditi što živimo u vrijeme kad se "zakon toljage" preselio na ulice na kojima vlada nezapamćeno nasilje. Glad za zgrtanjem postala je tolika da se sva kultura vrti oko novca, a način kojim se dolazi do profita, da ironija bude veća, veliča se pod plaštem takozvanih civilizacijskih dostignuća. Na tako klimavoj osnovi počiva čitav obrazovni sustav, koji nije ništa drugo do platforma za odgoj budućih neznalica kojima je kasnije lako moguće manipulirati.
Cijenjene dame i uvažena gospodo mehaničari, bravari, propali književnici, slikari, glazbenici i ostali!
Demokracija kakvu današnje mase isprana mozga smatraju visoko civiliziranim ostvarenjem tek je visoko kultivirani oblik izrabljivanja, koje nikada nije prestalo postojati. Problem s kojim se čovjek od pamtivijeka susreće nije riješen, a promjene koje su u međuvremenu nastupile nisu zagreble dublje od površine. Pod okriljem ruralnog mentaliteta kakav danas upravlja građanskim sredinama te sebi uzima za pravo prosuđivati kulturu s kojom je samom svojom prirodom u temeljnom raskoraku, sa žalošću smijemo ustanoviti kako je doba opće dekadencije već odavno nastupilo, tako da daljnje propadanje umjetnosti ništa više ne može zaustaviti. Ono što nam današnji umjetnici žele predstaviti kao umjetnost - nije umjetnost, nego samo krajnje nihilistički oblik njezina očitovanja, otprilike kao što su religije krajnje izvrnut proizvod jednoga te istog univerzalnog učenja, kao što je racionalna filozofija zapadne civilizacije samo posljedica nerazumijevanja istinske mudrosti, a primijenjena znanost odraz bezobzirne zloupotrebe prirodnih sila, kad sve te grane na potpuno jednak način iz Prima Philosophiae, čije je postojanje neosporno, uzimaju samo ono što im je nužno, dok istovremeno njezinu bit nastoje prikriti i zataškati, kako njihovo neznanje ne bi bilo raskrinkano.
* u svezi s time: SANATORIJ UMJETNOSTI